Autori | Urednički odbor | Forum | Kontakt
927 učitanih stranica u zadnja 24 sata | 1168 objavljenih članaka
Pretraga Popis članaka
Naslovi
Glavni članak:
Franc Kotar (1953-2012)
Podčlanci:
Knjiga sjećanja na Franca
Odabir naslova iz kategorije IN MEMORIAM
Franc Kotar (1953-2012) Ivan Mikec (1948.-2010.) Pavle Bakarić (1931.-2007.) Rafael Gliha (1918.-2007.) Milan Maceljski (1925.-2007.)

Franc Kotar (1953-2012)

Piše: 
1. dio
2. dio
 
 

Datum objave: 17.02.2013.

2. dio

Prošla je godina dana, 16. veljače, od Francovog odlaska iz našeg zemaljskog društva. To možda i nije sva istina, jer kamo god pogledam, što se tiče voćarstva, vidim prisutan njegov duh. Ovo nije samo jedna jeftina pjesnička slika…

Mi koji smo se družili s Francom i koji smo ga smatrali za prijatelja, a poneki i za učitelja, imamo tu privilegiju da kristalnom jasnoćom razlučujemo voćarske, ali ne samo voćarske istine. I to je Francova glavna ostavština: istina, uvijek istina. Odgovaralo to nekome ili ne odgovaralo.
 
 FRANC
Zar smo zaboravili koliko je Franc bio omiljen među pravim iskrenim voćarima, a koliko je, s druge strane, često bio neomiljen od strane napuhanih voćarskih veličina. Jedan kolega/poznanik radije kaže – autoriteta!
Što nam to govori o Francu? 
Da se nije obazirao na tuđe poglede, da se nije dao vezati nekim ovozemaljskim, kratkotrajnim dobrom, ili da kažem „dobrom“. Uvijek je stremio prema trajnim dobrima i bio je spreman žrtvovati čak i svoj dobar glas radi istine.

Zašto je on tim autoritetima često bio tako mrzak? 
Zar što ih je raskrinkavao. Ne što ih se trudio raskrinkati, nego jer je u svom djelovanju i stručnom govoru bio toliko neprikosnoven, jasan, toliko je bio siguran. A onda je percepcija ovih drugih da pričaju alibi priče bez pokrića, da pričaju kao amateri i da ne teže stručnom usavršavanju, nego preživljavanju na račun struke. 
Ono što je govorio i zastupao vidio je svojim očima, iskusio svojim vremenom, isprobao svojim rukama. I nije se morao referirati na literaturu i znanstvene radove pogrešno postavljenih hipoteza, pogrešno definiranih problematika i još pogrešnije postavljenih pokusa. I ljudi su to prepoznavali. Da ne priča neku svoju priču.

Mnogi su se voćari i stručnjaci kasnije kitili Francovim perjem kao svojim, pa su nerijetko nastupali čak i na TV emisijama "urbi et orbi" svjedočeći kako se ispravno reže, stvarajući sliku o svojoj stručnosti na račun Francovih originalnih ideja i Francovih postavljenih radnih rutina. Poput političara kojima je važnija slika o njima, nego što im je bitno kakvi su oni sami doista. Smijali smo im se tada, smijemo se i sada. Franc je uvijek imao ideja na bacanje, a kako je bio neopterećen svojim egom, tako je odmahivao na takve ljude kojih je pun voćarski i medijski prostor.

Kako je Franc to radio? Od kud njemu te ideje, te spoznaje?
Upravo je Franc definirao novu rezidbu, često nazivanu duga rezidbu, za područje Balkana. Ona je međutim bila puno više od duge rezidbe. Na primjeru te duge rezidbe ćemo ukratko razmotriti Francov genijalni i jednostavni način rada koji je podrazumijevao razumijevanje i uvažavanje:
- fiziologije voćke
- specifičnosti voćne vrste i općenito koncepcije voćnjaka
- sposobnosti voćara
- niz praktičnih događaja koje treba prevenirati ili izazvati
Kod ovako koncipiranog zadatka, s ovakvim premisama, potpuno je jasno da tu nema mjesta ideologiji i prodavanju magle. Svaki zahtjev treba biti zadovoljen i adekvatno argumentiran.

Fiziologija voćke ima nekoliko fenofaza kada je potrebno ili poželjno odraditi određeni posao. Podrazumijeva se da voćar stručnjak razumije kada se što događa u tijelu voćke i kakvi se hormonalni i drugi statusi voćke trebaju primijetiti da bi se moglo odlučiti kada što raditi. 
Francovo rješenje i zadovoljenje tom uvjetu je genijalno jednostavno: reži onda i samo ono što je u toj fenofazi potrebno rezati. Ne na ho-ruk, kad se ima vremena ili kada su rezali "naši stari", nego kada je to dobro i kada to treba raditi. I tako su se definirali ti famozni prohodi kada se reže ono što se mora u za to najpogodnije vrijeme. Ne cijelo stablo. I to su onda prohodi u trajanju od po 20 sekundi po stablu za jabuku na M9, do maksimalno jedne minute. Prevencija pogrešaka je vremensko ograničenje. „Ostaneš li duže od propisanog vremena radiš štetu“. I taj naputak svatko može razumjeti i svatko ga može poštovati.

Specifičnost voćne vrste i koncepcije voćnjaka. Najlakše je sve rezati isto. I najgluplje. Za to ne treba instrukcija, za to ne treba naprezati um. Jednostavne stvari koje bi učili na prvoj godini fakulteta, a kasnije bacali u smeće pod utjecajem "voćarskih autoriteta" koji su rado prodavali neku svoju ideologiju bez ikakve veze sa stvarnošću. Poput odnosa rasta i rodnosti i utjecaja intenziteta i vremena rezidbe na rast i rodnost. Franc je te osnove voćarstva stavljao u funkciju. Rekao bi za zimsku rezidbu: „Ako jako raste ne reži, ako slabo raste reži“. "Ako ima puno pupa reži više, aako pupa nema i ne vidiš ga, čekaj" I to je svatko mogao razumjeti. Svaki razuman čovjek neovisno o obrazovanju bi to shvatio i mogao je to primijeniti. Čak sam osobno primijetio kako je viši stupanj obrazovanja često zapreka razumijevanju tako jednostavnih stvari. Čak su agronomi sami imali više problema to razumijeti ...

Sposobnost voćara je često velika zapreka voćarskom uspjehu. Zato je Franc uveo pojam voćarskog bonitiranja voćara, unutar kojeg se radila psihosocijalna procjena pojedinog čovjeka. Taj pojam će u voćarstvu, posebice naprednom hrvatskom voćarstvu, još dugo biti nepoznanica. Upravo je čovjek sam sebi najčešće neprijatelj i on je sam problem, a nisu problem radnici, država, priroda, peh i slično. Općenito, voćari koji za neuspjeh optužuju druge ili sudbinu, zapravo nisu dorasli da se bave voćarstvom. Oni se još poput djece bave samima sobom.

Gledam fotografiju koju mi je dala njegova majka Zdenka. I mislim si, kako si ti Franc živopisan čovjek. Ljudi su te voljeli, ljudi su te mrzili, pa si bio i dobar lakmus papir. Tko tebe nije volio to mi je bio znak da se tih ljudi klonim. Gledam tu fotografiju i razmišljam si kako si cijeli život bio zaigrano dijete željno igre. Nikad nisi bio onaj „pravi, ozbiljan gospodin čovjek“ koji kao drži do sebe. Koji bi radio na svom renomeu. Znaš Franc, odijelo, lakirane cipele, najnoviji model telefonskog aparata, skup auto, uvijek fino opran auto, mirisan, možda neka jahtica, ljetovanja, skijanja, fina klopica. Pa zatim uredska torba od kože, uglancana. 
Ne, ti nisi bio takav tip. 
Rekao je jednom legendarni nogometaš Baka, „tko ne zna nek trenira“, ja bih pak parafrazirao: Tko nema sadržaja u sebi, taj nek glumi. Ti dragi Franc, ti nisi trebao glumiti. Ti si bio pun sadržaja, pun zapažanja, pun priopćenja, pun duha, da je tebi bilo žao gubiti vrijeme na stvaranje iluzije o sebi. Gledam ove danas, koji bi htjeli imati pravi autoritet koji si ti imao kod ljudi, kako se trude odigrati neku dobru rolu. 
Ti si Franc jedan.

KOMENTARI

 

Vaše ime:
Vaša poruka:
Pošalji: Pošalji
 
oglas
oglas
oglas
oglas
 
Struktura Posjećenost
  • Broj stranica: 1168
  • Broj znakova: 3.312.245
  • Broj fotografija: 1.313
  • Broj crteža: 135
  • Broj tablica: 190
  • Broj grafikona: 45
  • Broj histograma: 1
  • Broj videa: 3
Struktura Posjećenost
  • Broj posjetitelja: 363.121
  • Broj učitanih stranica: 362.979
  • Broj pogodaka s pretraživača: 1.721
VIDI WEB TOP 100